Što želim postati u životu

Kada sam bio puno manji, mislio sam da želim postati profesor udaraljki u glazbenoj školi i sa strane svirati gigove. Od svoje treće godine išao sam u glazbenu školu, i možda je to zato jer su me roditelji upisali tako rano ili je možda zato jer mi je tata glazbenik, nisam nikada puno ni razmišljao o nečem drugom.  U četvrtom razredu, kupio sam si laptop i počeo igrati igrice. Znao sam da mi je kompjuter uvijek jako veliki gušt, ali tek u šestom razredu kada smo počeli učiti konkretnije stvari iz informatike, počeo sam se zanimati za to kako kompjuteri zapravo funkcioniraju.

Počeo sam istraživati po internetu i učiti o kompjuterima sve više i više. Dok sam igrao igrice, počeo sam razmišljati o tome kako izgleda njihov kod. Sve me to počelo jako zanimati. Onda sam polako počeo gledati tutorijale o programiranju i malo po malo sam pokušavao programirati i sam u nekim programskim jezicima kao što su phyton, qbasic i c++. Upisao sam se i na radionicu programiranja u scratchu. To je bilo dosta dječje, ali sam tamo upoznao dečke koji se bave stemi robotom i proveo sam jedno poslijepodne s njima i jako mi se svidjelo koliko se tamo dobro osjećao i kako sam s njima lako razgovarao iako su svi bili dosta stariji od mene. Bilo mi je baš cool.

Otprilike  dva mjeseca prije kraja šestog razreda, shvatio sam da je to ono čime se želim baviti u životu i odlučio se ispisati iz glazbene škole jer su mi odlasci u Zagreb oduzimali puno vremena i energije, a shvatio sam da ako se želim upisati u školu koja će mi pomoći da postanem programer, moram popraviti prosjek ocjena. Shvatio sam također da mi puno veće zadovoljstvo stvara kada isprogramiram najmanji komadić nečega, nego kada najbolje na svijetu navježbam neku kompoziciju i najsavršenije je odsviram na produkciji.  Sve sam to objasnio roditeljima i oni su mi dozvolili da napravim kako želim.

Na kraju školske godine otišao sam na dan otvorenih vrata u MIOC. Ta škola mi se toliko svidjela da sam bio siguran da je to ono što želim dalje. 

Najviše se mučim sa matematikom, ali znam kolik

o je ona važna za ono što želim, pa se jako trudim.

Iskreno, nemam neki poseban uzor. Sviđa mi se kad ljudi vole ono čime se bave i kad su dobri u tome, a volim i kad su poslovi dobro plaćeni, pa je to još jedan razlog zašto mi se sviđa programiranje i kompjuteri općenito. Ako si dobar u tome, zarađuješ dobro i to nije posa

o koji nestaje, nego posao kojeg će biti sve više i više.